Kako razumjeti depresiju?

PODIJELI

Što je depresija?

Klinička depresija je ozbiljno medicinsko stanje koje utječe na misli, osjećaje, ponašanje i fizičko zdravlje čovjeka. Ona je postojana i može značajno utjecati na sposobnost normalnog funkcioniranja. Depresija je jedan od najčešćih poremećaja mentalnog zdravlja te je vodeći uzrok nesposobnosti za rad u SAD-u, kao i širom svijeta. U SAD-u utječe na jednu od pet osoba u istom periodu života. Dvostruko više žena pati od depresije od muškaraca. Postoje tri glavne vrste depresivnih poremećaja: teško depresivno stanje,  distimija te bipolarni poremećaj.

Uloga neurotransmitera

Neurotransmiteri su kemijski glasnici koji prenose poruke između neurona (živčanih stanica), a utječu na ponašanje, raspoloženje i razmišljanje. Otpuštaju se u sinapse (pukotine) između neurona te na taj način prenose informacije od jedne stanice drugoj. Dva neurotransmitera koji imaju ulogu kod depresije su norepinefrin i serotonin. Niske koncentracije ovih neurotransmitera u dijelovima mozga koji kontroliraju raspoloženje i osjećaje, mogu rezultirati depresijom.

Kod depresije neuroni ne proizvode dovoljno neurotransmitera. Kao rezultat, membranski kanalići se ne otvaraju, poruke koje donose živci se ne prenose, a dijelovi mozga koji utječu na osjećaje ne primaju stimulaciju.

Os hipofiza – hipotalamus – nadbubrežna žlijezda

Dokazi pokazuju kako hormonalni sustav poznat kao os hipofiza – hipotalamus – nadbubrežna žlijezda (HPA), koja regulira odgovor tijela na stres, pokazuje povećanu aktivnost kod osoba koje pate od depresije. Hipotalamus povećava proizvodnju kortikotropin-oslobađajućeg faktora (CRF), kad je ugroženo fizičko i psihološko stanje osobe. Povećane količine CRF vode do povećanja lučenja hormona hipofize i nadbubrežne žlijezde, koji pripremaju organizam za obrambeno djelovanje. Istraživanja pokazuju da kronična povećana aktivnost HPA osi, što je se događa kod traumatičnih iskustava, može doprinijeti nastanku depresije.

Limbički sustav

Limbički sustav ima kompleksnu i važnu ulogu u ispoljavanju instinkta, nagona i osjećaja. On posreduje u djelovanju raspoloženja na vanjsko ponašanje te utječe na unutarnje promjene u tjelesnim funkcijama povezanim s depresijom.

Područja mozga na koja utječe depresija

Neka područja mozga uključena su u emocionalne i fizičke promjene koje se događaju kod depresije. Dok je mozak osoba koje pate od depresije generalno manje aktivan, postoje određeni dijelovi mozga koji pokazuju povećanu aktivnost.

Talamus

Talamus je povezan s promjenama u osjećajima te je poznat po tome da stimulira amigdalu. Ovo područje pokazuje viši nivo aktivnosti kod osoba koje su u depresiji.

Cingularni girus

Kod depresije, povećana je aktivnost cingularnog girusa. Ovo područje pomaže povezati mirise i prizore s ugodnim uspomenama na prošla sjećanja. Također ima ulogu u emocionalnim reakcijama na bol te kod kontrole agresije.

Prefrontalni korteks

Dijelovi prefrontalnog korteksa pomažu kod regulacije osjećaja.

Amigdala

Amigdala je dio mozga koji je zadužen za negativne osjećaje, a  koji pokazuje povećanu aktivnost kod osoba koje pate od depresije.

Tri glavne vrste depresije

Teško depresivno stanje

Dijagnoza teškog depresivnog stanja postavlja se kada osoba ima 5 ili više simptoma depresije te se simptomi pojavljuju gotovo svaki dan u periodu od minimalno dva tjedna.

Distimija

Kroničan, ali manje ozbiljan oblik depresije, dijagnosticira se kada depresivno stanje traje barem 2 godine te ga prate barem još 2 simptoma depresije. Znakovi i simptomi nisu takvi da onemogućuju normalno funkcioniranje te se periodi distimije mogu izmjenjivati s periodima normalnog osjećanja. Distimija povećava rizik od razvitka teškog depresivnog stanja.

Bipolarni poremećaj (manično – depresivna bolest)

Bipolarni poremećaj karakteriziran je izrazitim i periodičnim epizodama vrlo veselog, često euforičnog raspoloženja (manija) koje se često izmjenjuju s epizodama depresije. Simptomi manije uključuju povećano samopouzdanje, smanjenu potrebu za snom, povećanu aktivnost govora, ubrzane misli, smetenost, ekstremno izlaganje riziku, ekstremnu podražljivost i slabu sposobnost prosudbe.

Znakovi i simptomi teškog depresivnog stanja

Promjene koje uključuju 5 ili više simptoma u periodu trajanja od 2 ili više tjedana, upućuju na depresiju te zahtjevaju obraćanje liječniku. Simptomi su:

• Gubitak volje za uživanjem u svakodnevnim aktivnostima
• Stalno prisutno tužno, anksiozno ili beznadno raspoloženje
• Razdražljivost ili uznemirenost
• Osjećaj krivnje, straha ili beskorisnosti
• Značajan gubitak ili dobivanje tjelesne težine
• Oslabljeno prosuđivanje ili koncentracija
• Umor
• Nesanica ili pretjerano spavanje
• Razmišljanje o smrti i samoubojstvu
• Neobjašnjivi nastupi plača
• Poteškoće kod donošenja odluka
• Smanjena želja za seksom

Faktori rizika

Postoji nekoliko faktora koji mogu pridonijeti razvoju depresije.

• Genetika – istraživanja su identificirala gene koji bi mogli biti odgovorni za razvoj bipolarnog poremećaja. Međutim, ne razvije svatko tko u obitelji ima povijest depresije ovaj poremećaj.
• Stres – traumatična iskustva poput gubitka voljene osobe, mogu biti okidač za razvoj depresije.
• Fizički poremećaji – kronične bolesti poput bolesti srca, hipotireoza, moždani udar, neurološki poremećaji te neke upale, mogu dovesti do povećanog rizika od razvoja depresije.
• Hormonalne promjene – žene mogu biti podložnije depresiji zbog promjene hormona, kao npr. kod postporođajne depresije.
• Alkohol, nikotin i zloupotreba droga – konzumacija ovih supstanca može pridonijeti razvoju depresije.
• Prehrana – simptomi depresije mogu biti uzrokovani manjkom folne kiseline i vitamina B12.

Samoubojstvo

Depresija je ozbiljna bolest koja, ukoliko se ne liječi, može rezultirati ubrzanom razvoju sve učestalijih i ozbiljnijih epizoda. Može dovesti do smanjenja sposobnosti, povećanja ovisnosti o nekome te čak i do samoubojstva.

Određeni znakovi mogu ukazivati na ozbiljnu depresiju i svako ukazivanje na samoubojstvo treba se smatrati ozbiljnim. Ako uočite bilo koje od sljedećih znakova, kontaktirajte liječnika ili kliniku za mentalno zdravlje.

• Povlačenje u sebe, uznemireno ponašanje, učestale promjene raspoloženja.
• Prijetnje od fizičkih ozljeda ili nasilja.
• Prijetnje ili misli o smrti ili samoubojstvu.
• Povlačenje iz mnogih društvenih aktivnosti i veza.
• Odricanje od visokih pozicija te prestanak komuniciranja s prijateljima.
• Iznenadna poboljšanja raspoloženja nakon perioda teške depresije.
• Neuobičajeno rizično ponašanje.

Liječenje

Depresija se u gotovo svim slučajevima može uspješno liječiti. Prvi korak su fizičke pretrage od strane liječnika. Određeni lijekovi i zdravstvena stanja mogu uzrokovati slične simptome kao depresija, stoga se moraju isključiti prije nego se postavi dijagnoza depresije. Ukoliko se dijagnosticira depresija, liječenje može uključivati jedan ili više od sljedećih terapija:

Antidepresivi

Ovi lijekovi utječu na funkcioniranje ciljanih kemikalija u mozgu. Vrste antidepresiva uključuju:

• Selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI) – povećavaju dostupnost serotonina.
• Tricikličke antidepresive (TCA) – povećavaju količine serotonina i norepinefrina.
• Inhibitore monoaminoksidaza (MAOI) – blokiraju enzim monoaminoksidazu koji razgrađuje neurotransmitere.

Psihoterapija

• Kognitivno – bihevioralna terapija (CBT) – fokusirana je na promjenu negativnih, samokritičnih misli i obrazaca ponašanja.
• Interpersonalna terapija (IPT) i grupna psihoterapija – fokus je na međusobnim odnosima i poboljšanju komunikacijskih vještina te na podršci društva i okoline.
• Psihodinamična terapija – fokusirana je na rješavanje konfliktnih osjećaja pacijenta te na karakterne promjene.

Stabilizatori raspoloženja

Pacijenti s bipolarnim poremećajem imaju rizik od promjena iz stanja hipomanije (blage do umjerene manije) u stanje teške manije ukoliko uzimaju terapiju antidepresiva. Iz tog razloga, za liječenje bipolarnog poremećaja najčešće se propisuju stabilizatori raspoloženja, samostalno ili u kombinaciji s antidepresivima.

Alternativne terapije

• Biljna terapija – kod blažih oblika depresije, pozitivno djelovanje pokazali su različiti biljni pripravci. Pacijenti bi se prije uzimanja bilo kakvog biljnog pripravka ili dodatka prehrani trebali prethodno konzultirati s liječnikom. Provode se razne studije kojima je cilj utvrditi učinkovitost takvih lijekova.
• Tjelovježba – tjelovježba može biti korisna u blažim oblicima depresije. Povećana tjelesna aktivnost pomaže podiže razine serotonina u organizmu.

• Živčani impuls
• Otpuštanje molekula neurotransmitera (norepinefrin i serotonin)
• Neurotransmiteri se vežu na lokacije na receptorima
• Kao rezultat vezanja neurotransmitera na receptore, otvaraju se membranski kanalići
• Živčani impuls prenosi se na sljedeći neuron